Koloidni ioni nastaju kada koloidne čestice adsorbiraju određenu vrstu iona iz otopine i nabiju se istovrsnim nabojem. Naboj može potjecati i od kemijske reakcije površine čestice. Koloidne ione nastale adsorpcijom na čestice srebrova klorida možemo prikazati kao
Adsorbirani sloj je monomolekulski (debljine jedne molekule) a koji će koloidni ion nastati, ovisi o tome koji je ion u suvišku. Kako su sada koloidne čestice istoimeno nabijene, dolazi do uzajamnog odbijanja i stabiliziranja koloidne otopine. Naboj koloidne čestice može se ustanoviti elektroforezom.
1. Kondenzacija je proces u kojem plin prelazi iz plinovitog u tekuće agregatno stanje, obično je uzrokovana hlađenjem.
2. Kondenzacija u koloidnim sustavima označava proces skupljanja manjih čestica u veće čestice koloidnih dimenzija.
3. Kondenzacija je vrsta kemijske reakcije u kojoj se izdvajaju male molekule kao što su molekule vode, amonijaka, ugljikova dioksida.
Otopljene tvari su čvrste, tekuće ili plinovite tvari otopljene u otapalu. Ovisno o veličini čestica otopljene tvari, otopine se razlikuju po svojstvima i mogu se podijeliti na prave otopine (promjer čestica manji od 1 nm), koloidne otopine (promjer čestica od 1nm do 200 nm) i suspenzije (promjer čestica veći od 200 nm).
Daltonova atomska teorija postavljena je 1803. godine i sadrži četiri postulata:
1. Atomi su realne najsitnije čestice elemenata koje mogu sudjelovati u kemijskoj reakciji.
2. Atomi jednog te istog elementa međusobno su slični i jednake mase, a atomi različitih elemenata imaju različita svojstva i različite su mase.
3. Atomi se ne mogu stvoriti niti mogu biti uništeni.
4. Kemijski spojevi nastaju spajanjem atoma dotičnih elemenata.
Dalton je također predložio da se atomi različitih elemenata prikazuju simbolima, što je kasnije zamijenjeno slovnim oznakama.
Dijageneza je proces pretvaranja sedimenata u sedimentne stijene. Litifikacija (doslovno pretvaranje u stijene) sedimenta obično se postiže nekim vezivnim agensom. Kako se težina nataloženog materijala povećava, zrna se približavaju a pore se smanjuju istiskujući sadržanu vodu. Ova voda može sadržavati otopljene mineralne komponente koje se talože u porama. To uzrokuje cementaciju koja počinje vezivati individualne čestice u jednu cjelinu. Daljnje zbijanje uzrokuje rekristalizaciju minerala i čini stijene tvrđima.
Dijaliza (grč. razrješavanje), postupak razdvajanja tvari iz otopine na temelju razlika u sposobnosti difuzije kroz polupropusne membrane (pergament, nitroceluloza, životinjske opne i sl.). Kroz takve membrane prolaze otopljene tvari a zaostaju čestice koloidnih dimenzija. Na taj se način iz otopine mogu odijeliti niskomolekularni od visokomolekularnih spojeva koji kroz pore membrane ne mogu proći. Postupak je vrlo spor pa se ubrzava primjenom električnog polja - elektrodijaliza.
Difuzija je spontano miješanje dviju ili više tvari kroz njihovu dodirnu površinu ili propusnu membranu. Čestice (atomi, molekule, ioni itd.) putuju iz područja više u područje niže koncentracije. Difuzija se najbrže odvija u plinovima, sporije u tekućinama a najsporije u čvrstim tijelima. Difuzija je jedan od mehanizama (uz konvekciju i migraciju) odgovoran za transport mase u otopini. Teoretska osnova difuzije dana je Fickovim zakonom.
Generalić, Eni. "Alfa-čestica." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav