KEMIJSKI RJEČNIK

dijaliza    →   dialysis

Dijaliza (grč. razrješavanje), postupak razdvajanja tvari iz otopine na temelju razlika u sposobnosti difuzije kroz polupropusne membrane (pergament, nitroceluloza, životinjske opne i sl.). Kroz takve membrane prolaze otopljene tvari a zaostaju čestice koloidnih dimenzija. Na taj se način iz otopine mogu odijeliti niskomolekularni od visokomolekularnih spojeva koji kroz pore membrane ne mogu proći. Postupak je vrlo spor pa se ubrzava primjenom električnog polja - elektrodijaliza.

mezon    →   meson

Mezon je pozitivno ili negativno nabijena subatomska čestica veoma kratkog života, s masom oko 200 puta većom od elektrona. Umjetno se proizvodi u akceleratorima.

Millonova reakcija    →   Millon’s reaction

Millonova reakcija služi za dokazivanje bjelančevina pojavom crvene boje koju bjelančevine daju s otopinom žive u nitratnoj kiselini.

fosilno gorivo    →   fossil fuel

Fosilna goriva, ugljen, nafta i zemni plin, čovjek koristi kao izvor energije. Nastali su iz ostataka živih organizama i svi imaju u svom sastavu ugljik i vodik. Njihova vrijednost kao goriva temelji se na egzotermnim reakcijama oksidacije ugljika u ugljikov dioksid

i vodika u vodu

glikogen    →   glycogen

Glikogen ili animalni škrob je polisaharid koji životinje (među njima i čovjek) koriste za skladištenje molekula glukoze. Organizam stvara glikogen iz viška glukoze i pohranjuje ga u jetri i mišićnom tkivu. Struktura mu je slična strukturi amilopektina iz škroba, ali je mnogo razgranatiji i veće relativne molekularne mase (može se sastojati od preko 100 000 glukoznih jedinica). Osnovni lanci glikogena sastoje se od molekula glukozne povezanih α(1→4) glikozidnim vezama. Pobočni lanci, vezani α(1→6) glikozidnim vezama, granaju se na približno svakih 10 ostataka glukoze (kod amilopektina je grananje na približno svakih 25 glukoznih jedinica). Pri napornom radu glikogen se cijepa nazad u glukozu a razgranata struktura omogućuje enzimima da hidrolizu započnu na više mjesta i tako brzo stvore organizmu potrebnu glukozu.

Ilkovičeva jednadžba    →   Ilkovic equation

Ilkovičeva jednadžba je relacija koja se koristi u polarografiji a daje odnos između difuzijske struje (i_d) i koncentracije (c) depolarizatora, tj difundirajuće elektroaktivne vrste koja se reducira ili oksidira na kapajućoj živinoj elektrodi. Jednadžbu je 1934. izveo slovački fizičar Dionýz Ilkovič (1907.-1980.) primjenom Fickovih zakona difuzije.

gdje je k konstanta Ilkovičeve jednadžbe koja uključuje Faradayevu konstantu, π i gustoću žive i iznosi 708 za maksimalnu a 607 za prosječnu graničnu struju, D je koeficijent difuzije depolarizatora u danom mediju (cm²/s), n je broj elektrona izmijenjenih na elektrodi, m je brzina istjecanja žive kroz kapilaru (mg/sec), t je vrijeme kapanja a c je koncentracija depolarizatora (mol/cm³).

miozin    →   myosin

Miozin je bjelančevina koja se nalazi u mišićima čovjeka i životinja.

Nesslerov reagens    →   Nessler’s reagent

Nesslerov reagens je otopina živina(II) jodida (HgI₂) u kalijevu jodidu i kalijevu hidroksidu nazvan po njemačkom kemičaru Juliusu Nessleru (1827.-1905.). Upotrebljava se kod dokazivanja amonijaka s kojim tvori smeđe obojenje ili talog.

organoleptičko ispitivanje    →   organoleptic testing

Organoleptičko ispitivanje tvari ispitivanje je svojstava tvari i materijala pomoću osjetila vida, mirisa, okusa i opipa, najčešće u živežnim namirnicama.

pigment    →   pigment

Pigmenti su tvari koje materijalu daju boju. Prirodne ili sintetske sirovine se melju u fini prah i miješaju s materijalom koji se boja. Pigmenti su različiti od materijala u kojem se upotrebljavaju i nisu u njemu topljivi.

Pigmenti su organske tvari koje daju boju biljkama i životinjama.