KEMIJSKI RJEČNIK

volumetrija    →   volumetry

Volumetrija je analitička tehnika koja se sastoji u tome da se analitu doda ekvivalentna količina reagensa točno poznate koncentracije. Iz stehiometrijskog odnosa i volumena dodanog reagensa izračunavamo količinu tražene tvari.

kiselo-bazna titracija    →   acid-base titration

Kiselo-bazna titracija analitička je tehnika koja se koristi kod volumetrijske analize gdje se kiselina poznate koncentracije koristi pri neutralizaciji lužine poznatog volumena, zatim se utrošeni volumen kiseline koristi da bi se odredila nepoznata koncentracija baze. Prilikom kiselo-bazne titracije koristi se kiselo-bazni indikator da bi se mogla odrediti završna točka titracije.

automatska bireta    →   automatic burette

Za serijska volumetrijska određivanja koriste se automatske birete. Povezane su s bocom u kojoj se nalazi otopina za titraciju. U bocu se pomoću gumene pumpice pumpa zrak, a tlak zraka podiže otopinu do vrha birete. Kada se bireta napuni, otpusti se odušak, tlak zraka u boci padne i bireta se automatski namjesti na nulu. Rad s automatskim biretama daleko je brži a uz to je i manja je potrošnja standardne otopine.

bireta    →   burette

Bireta je graduirana staklena cijev koja na donjoj strani ima stakleni pipac pomoću kojeg se može ispustiti točno određena količina tekućine. Unutrašnji promjer birete mora u čitavoj dužini biti jednak jer o tome ovisi točnost mjerenja volumena. Birete se prvenstveno koriste u volumetrijskoj analizi za titraciju sa standardnom otopinom reagensa. Najčešće se koristi Schellbachova bireta od 50 mL s podjelom na 0.1 mL. Svaka bireta je kalibrirana na izljev. Za serijska određivanja upotrebljavaju se automatske birete.

klorocitet    →   chlorosity

Klorocitet je količina halida (klorida, bromida i jodida) određena volumetrijskom metodom na isti način kao i klorinitet, osim što je izražena u gramima po litri (g/L) morske vode.

konduktometrija    →   conductometry

Konduktometrija je volumetrijska analitička metoda u kojoj se završetak (ekvivalentna točka) određuje promjenom električne vodljivosti.

kompleksometrija    →   complexometry

Kompleksometrija je volumetrijska analitička metoda koja se temelji na titraciji otopina metalnih iona pomoću tvari koja s njima tvori kompleksne spojeve, npr. EDTA. Kod kompleksometrijskog određivanja s EDTA , reakcija iona metala, bez obzira na njihov oksidacijski broj, je u stehiometrijskom odnosu 1:1.

meniskus    →   meniscus

Meniskus je zakivljenost površine tekućine uzrokovana površinskom napetošću. Kod očitavanja volumena volumetrijskog posuđa pogled uvijek mora biti u razini meniskusa.

paralaksa    →   parallax

Paralaksa je prividna promjena položaja promatranog objekta s promjenom mjesta promatrača. Položaj oka kod svih volumetrijskih posuda mora biti u visini meniskusa. U suprotnom paralaksa će uzrokovati pogrešku pri očitavanju položaja meniskusa tekućine u bireti i to pozitivnu pogrešku ako je oko niže a negativnu ako je više od ravnine meniskusa.

potenciometrijska titracija    →   potentiometric titration

Potenciometrijska titracija je volumetrijska metoda kojom se mjeri potencijal između dvije elektrode (referentne i indikatorske elektrode) kao funkcija dodanog volumena reagensa. Temeljni princip potenciometrijske titracije je određivanje nepoznate koncentracije ispitivane otopine titracijom s nekom standardnom otopinom pri čemu skokovita (nagla) promjena potencijala indikatorske elektrode ukazuje i određuje završnu točku titracije.

Instrumentalno određivanje završne točke ima niz prednosti u odnosu na korištenje indikatora. Vizualno određivanje završne točke opterećeno je subjektivnim faktorima, a ne može se koristiti u mutnim i obojenim otopinama. Potenciometrijske metode određivanja završne točke mogu se primijeniti, ne samo za kiselo-bazne titracije već i kod taložnih, redoks i drugih titracija.

Titracijska krivulja ima karakterističan sigmoidalni oblik. Dio krivulje s maksimalnom promjenom potencijala je ekvivalentna točka titracije. Točku ekvivalencije možemo točnije odrediti iz diferencijalne krivulje ΔE/ΔV gdje maksimum krivulje određuje točku ekvivalencije.