KEMIJSKI RJEČNIK

tricij    →   trituim

Tricij (teški vodik) jest radioizotop vodika sa dva neutrona i jednim protonom u svojoj jezgri.

nehidrat    →   unhydrate

Nehidrat je sol koja ne sadrži kristalnu vodu, bezvodna sol.

valencija    →   valence

Valencija je naboj na ionu koji se temelji na broju elektrona prenesenih ili podijeljenih unutar određene strukture. Npr. u vodi, H₂O, kisik ima valenciju 2, a ugljik u metanu, CH₄, ima valenciju 4.

vitamin    →   vitamin

Vitamini su dobili ime od vitalni amini jer se u početku mislilo da su svi vitamini amini. Danas je poznato da vitamini mogu imati različite strukture. Tijelo zahtijeva male količine vitamina, ali isto tako i ponajmanji manjak vitamina vodi do metaboličkih i fizičkih poremećaja.

ukapljivanje plinova    →   gas liquefying

Da bi došlo do prijelaza plina u tekuće stanje, potrebno je ili sniziti temperaturu ili smanjiti volumen ili povećati tlak. Iznad kritične temperature nije moguće ukapljiti plin. Za ukapljivanje zraka Lindeovim postupkom koristi se prigušni ili Joule-Thomsonov efekt. Postupak se sastoji u tome da se stlačeni zrak u kompresoru ohladi rashladnom vodom. Tako ohlađeni zrak ekspandira na niži tlak u prigušnom ventilu pri čemu se ohladi, vraća se u kompresor i usput hladi zrak koji će se ekspandirati. Ponavljanjem tog postupka zrak se toliko ohladi da prijeđe u tekuće stanje.

germanij    →   germanium

Germanij je 1886. godine otkrio Clemens Winkler (Njemačka). Ime je dobio po latinskom nazivu za Njemačku - Germania. Mendeljejev ga je predvidio 1871. i dao mu ime ekasilicij. To je srebrno bijeli, krti polumetal. Ne reagira s razrijeđenim lužinama i većinom kiselina, osim koncentrirane nitratne i sulfatne kiseline. Stabilan je u zraku i vodi. Burno reagira s oksidansima. Germanij se u prirodi nalazi u malim koncentracijama u obliku argirodita (4Ag₂S·GeS₂) i germanita (7CuS·FeS·GeS₂). Upotrebljava se u elektronici za proizvodnju poluvodiča, i u proizvodnji staklenih leća.

globalni hektar    →   global hectare

Globalni hektar (gha) je definiran kao hektar čija je veličina normalizirana tako da ima prosječnu biološku produktivnost svih voda i kopna u određenoj godini. Kako različiti tipovi zemljišta imaju različitu proizvodnost tako i globalni hektar oranice zauzima manji fizički prostor nego mnogo manje biološki produktivni pašnjak ("obični" hektar je kvadrat stranica 100 m, odnosno ima 10 000 m²). Globalni hektar je jedinica za mjerenje naših zahtjeva prema Zemlji (ekološki otisak) i sposobnosti Zemlje da udovolji našim zahtjevima (biokapacitet).

graduirana pipeta    →   graduated pipette

Graduirane pipete (Mohrove pipete) imaju skalu razdijeljenu na jedinice i desetinke mililitra. Zbog svog širokog vrata manje su precizne od prijenosnih pipeta i koriste se pri uzimanju volumena otopina čija točnost ne mora biti velika. Usisavanjem (ustima, propipetom ili vodenom sisaljkom) povuče se tekućina malo iznad oznake i otvor pipete zatvori vrškom kažiprsta. Obriše se vanjska stjenka pipete i laganim popuštanjem kažiprsta tekućina se ispusti do oznake 0. Pipeta se prazni tako da maknemo kažiprst i pustimo da tekućina slobodno istječe do željene oznake.

volt    →   volt

Volt (V) je izvedena SI jedinica električnog potencijala. Definiran je potencijalom između dviju točaka električnog vodiča kojim prolazi struja jakosti jedan amper, a utrošena snaga između tih točaka je jedan vat (V = W/A). Ime je dobila u čast talijanskog fizičara Alessandra Volte (1745.-1827.).

staklena elektroda    →   glass electrode

Staklena elektroda je elektroda osjetljiva na vodikove ione. Sastoji se od staklene membrane, unutarnje referentne elektrode i unutarnje otopine. Može se također prirediti i staklena elektroda osjetljiva na natrijeve ione.

Staklena elektroda ima ekstremno velik električni otpor. Membrana tipične staklene elektrode (debljine od 0.03 mm do 0.1 mm) ima električni otpor od 30 MΩ do 600 MΩ). Aktivitet vodikovih iona u unutrašnjoj otopini je stalan. Površina staklene membrane mora biti hidratizirana da bi djelovala kao pH elektroda. kada se staklena membrana uroni u vodenu otopinu na njenoj površini se formira tanki gel sloj pri čemu dolazi do ionske izmjene između iona natrija u kristalnoj rešetki stakla i vodikovog iona. Ista stvar se dešava i na unutrašnjoj strani membrane.

Najjednostavnije objašnjenje rada staklene membrane je da se staklo ponaša kao slaba kiselina (staklo-H).

Aktivitet vodikovih iona u unutrašnjoj otopini je stalan. Kada se na vanjskoj strani staklene membrane promijeni koncentracija vodikovih iona staklo će se protonirati ili deprotonirati. Razlika pH otopina s unutrašnje i vanjske strane staklene membrane stvara elektromotornu silu proporcionalnu toj razlici.