Teorija sudara je teorija koja objašnjava kako se događaju kemijske reakcije i zašto se mijenja brzina reakcije. Da bi se reakcija dogodila moraju se molekule reaktanta sudariti. Samo dio sudara, uspješni sudari, uzrokuje kemijske promjene. Uspješni sudari imaju dovoljno energije (aktivacija energija) u trenutku sudara da prekinu postojeće veze i stvore nove veze, stvarajući reakcijske produkte. Povećavanje koncentracije reaktanata i povišenje temperature povećava broj sudara, odnosno dovodi do povećanja brzine reakcije.
Degenerirane orbitale jesu orbitale s istom energijom. Degeneraciju orbitale ponekad može uzrokovati i vanjsko električno ili magnetsko polje.
Dehidrogenacija je postupak oduzimanja vodika iz kemijskih spojeva. Dehidrogenacijom ugljikovodika pretvaraju se jednostruke ugljik-ugljik veze u dvostruke. U biokemijskim procesima dehidrogenacija se vrši uz pomoć enzima dehidrogenaze.
Sniženje ledišta događa se kada se u otapalu otopi neka tvar. Iznos za koji se temperatura zamrzavanja snizi proporcionalan je broju molekula otopljene tvari otopljenih u otapalu i neovisan je o njihovoj prirodi.
Koloidi su sustavi dvije ili više faza u kojima najmanje jedna faza ima čestice dimenzija između 1 nm i 1 μm (10-9 m – 10-6 m). Dimenzije čestica, više od prirode čestica, karakteriziraju koloide. Koloidne čestice se ne mogu odijeliti filtriranjem jer su premalene i prolaze kroz pore filtar papira. Zbog malih dimenzija i male mase koloidne čestice se ne talože, već lebde u otopini, praveći koloidnu otopinu. Takva je otopina naizgled bistra, ali za razliku od prave otopine pokazuje Tyndallov efekt. Koloidne čestice mogu adsorbirat ione iz otopine čime nastaju koloidni ioni. Makromolekule (npr. bjelančevine) donja su granica veličine koloidnih čestica a čestice koje se još ne mogu vidjeti optičkim mikroskopom gornja su granica.
Koloidne čestice mogu biti plinovite, tekuće ili čvrste. Dijelimo ih na:
sole - disperzije čvrstih čestica u tekućini
emulzije - disperzije tekućine u tekućini
gelove - koagulirani oblik koloidnih sustava
aerosole - disperzije čvrstih ili tekućih čestice u plinu
pjene - disperzije plinova u tekućinama ili čvrstim tvarima
U prirodi ima veoma mnogo koloida, a mnoge tvari već po veličini svojih molekula pripadaju koloidima kao što su škrob ili bjelančevine.
Koloidi se mogu pripremiti disperzijom većih čestica ili kondenzacijom molekulskih otopina.
Koloidni ioni nastaju kada koloidne čestice adsorbiraju određenu vrstu iona iz otopine i nabiju se istovrsnim nabojem. Naboj može potjecati i od kemijske reakcije površine čestice. Koloidne ione nastale adsorpcijom na čestice srebrova klorida možemo prikazati kao
Adsorbirani sloj je monomolekulski (debljine jedne molekule) a koji će koloidni ion nastati, ovisi o tome koji je ion u suvišku. Kako su sada koloidne čestice istoimeno nabijene, dolazi do uzajamnog odbijanja i stabiliziranja koloidne otopine. Naboj koloidne čestice može se ustanoviti elektroforezom.
Koloidni mlinovi su naprave za pripremanje disperzija veoma sitnih (dimenzija manjih od jednog mikrometra) čvrstih ili tekućih tvari u tekućinama. Najčešći su tip koloidnih mlinova disk-mlinovi. Smjesa čvrste tvari i tekućine (ili dviju tekućina) prolazi kroz mali razmak između dva diska koji veoma brzo rotiraju. Koloidni se mlinovi upotrebljavaju u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji kao i u proizvodnji boja.
Granica detekcije najmanja je količina analita koju je danom tehnikom ili postupkom moguće odrediti.
Deterdžent (lat. detergere - brisati, skidati) jest površinski aktivno kemijsko sredstvo za uklanjanje nečistoće. Najpoznatije deterdžente, sapune, u novije doba zamjenjuju mnogi sintetički spojevi koji se dobivaju od produkata destilacije nafte i kamenog ugljena.
Generalić, Eni. "S.t.p.." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav
