KEMIJSKI RJEČNIK

Newtonov zakon gravitacije    →   Newton’s gravitational law

Svaki objekt u svemiru privlači svaki drugi objekt silom (gravitacijska sila, F_G) koja djeluje duž pravca kroz središta objekata, a proporcionalna je umnošku masa objekata i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti između njih.

m₁ i m₂ su mase objekata a r je udaljenost između njih. G je univerzalna gravitacijska konstanta a iznosi 6.67•10^-26 N m² kg^-2. Strogo govoreći ovaj zakon vrijedi samo za objekte koje možemo smatrati materijalnim točkama. Inače, gravitacijsku silu treba računati integriranjem sila između različitih elemenata mase. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona, koji opisuju gibanje planeta, te uz fizikalnu pretpostavku da je Sunce središte i izvor gravitacijske sile.

Ispravnije je Newtonov zakon gravitacije napisati uz pomoć vektorske jednadžbe:

u kojoj su r₁ i r₂ položajni vektori masa m₁ i m₂.

Gravitacijske sile djeluju na daljinu, što znači da djeluju kroz prostor bez materijalnog dodira među objektima. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona za planetarna gibanja, uz fizikalnu pretpostavku da je sunce središte i izvor gravitacijske sile.

Također, svaki se objekt giba u smjeru djelovanja sile koja na njega djeluje, akceleracijom koja je obrnuto proporcionalna masi objekta. Za tijela na površini Zemlje, udaljenost r u izrazu za gravitacijsku silu praktički je jednaka polumjeru Zemlje, R_E. Ako masu tog tijela označimo sa m a masu Zemlje sa R_E, izraz za gravitacijsku silu kojom Zemlja djeluje na tijela na svojoj površini može se ovako napisati

pri čemu je g gravitacijska akceleracija, koja se iako ovisi o geografskoj širini, obično smatra konstantom približne vrijednosti 9.81 m s^-2.

paralaksa    →   parallax

Paralaksa je prividna promjena položaja promatranog objekta s promjenom mjesta promatrača. Položaj oka kod svih volumetrijskih posuda mora biti u visini meniskusa. U suprotnom paralaksa će uzrokovati pogrešku pri očitavanju položaja meniskusa tekućine u bireti i to pozitivnu pogrešku ako je oko niže a negativnu ako je više od ravnine meniskusa.

periodni sustav elemenata    →   periodic table of the elements

Periodni sustav elemenata jest tablica u kojoj su svi elementi složeni na temelju fizičkih i kemijskih svojstava. Elementi su svrstani u 18 vertikalnih skupina i 7 horizontalnih perioda. Svaka skupina (kolona tablice) sadrži elemente koji imaju slična svojstva. Broj koji određuje položaj elementa u periodnom sustavu, odnosno vrstu atoma, naziva se redni ili atomski broj. Svojstva elemenata periodična su funkcija njihovog rastućeg atomskog broja. Originalna tablica, koju je predstavio 1869. ruski kemičar D. I. Mendeljejev (1834.-1907.), bila je složena po rastućim atomskim masama (uz neke iznimke).

polarogram    →   polarogram

Polarogram je graf ovisnosti jakosti struje o potencijalu u polarografskoj analizi. Iz položaja polarografskog vala u odnosu na x os (E_1/2 može se odrediti identitet tvari, a iz visine granične difuzijske struje (i_d) može se izračunati koncentracija dotične tvari.

suzavac    →   tear gas

Suzavci su zajedničko ime za tvari koje, u niskim koncentracijama, uzrokuju bol u očima, suzenje i nemogućnost držanja otvorenih očiju. Suzavci se koriste uglavnom u vojnim vježbama i policijskim akcijama, ali su također korišteni i kao sredstva za ratovanje. Iritirajući plinovi su bili korišteni i u antičkim ratovima, ali se tek nakon Drugog svjetskog rata sustavnije istražuju. Tri najvažnija predstavnika suzavaca jesu: kloroacetofenon (CN), orto-klorobenziliden-malononitril (CS) i dibenz(b,f)-1,4-oksazepine (CR). Učinkoviti su a rizičnost po zdravlje je niska.

brzina    →   velocity

Ako se materijalna točka (čestica, sitno tijelo) giba tako da joj se položajni vektor mijenja od nekog početnog r_p do konačnog r_k, onda je pomak, Δr, materijalne točke

Srednja brzina materijalne točke, v, definira se kao kvocijent pomaka, Δr, i vremenskog intervala, Δt, u kojemu je taj pomak nastao:

Trenutačna brzina, v, dobiva se kao granična vrijednost srednje brzine kad se Δt približava nuli:

Brzina je vektorska veličina. Ako nacrtamo stazu materijalne točke kao krivulju u koordinatnom sustavu, trenutačna brzina u bilo kojoj točki krivulje je uvijek u smjeru tangente na krivulju. Srednja brzina jest, pak, vektor istog smjera kao i vektor pomaka, Δr.

SI jedinica za brzinu je m s^-1.

rad    →   work

Rad je energija potrebna da bi se objekt kretao unatoč suprotstavljajućoj sili. Rad se obično izražava kao sila pomnožena s putem.

Kad konstantna sila F djeluje na česticu tako da ona napravi pomak s, sila vrši rad W nad tom česticom. Ako vektori sile i pomaka tijekom djelovanja sile zatvaraju uvijek isti kut Θ, rad W može se izraziti skalarnim umnoškom ta dva vektora:

Kad sila F na česticu nije konstantna, tj. kad ovisi o položaju čestice, rad sile nad česticom koja se pomakla iz početnog položaja, određenog koordinatama (x_p, y_p, z_p), u konačni položaj, određen koordinatama (x_k, y_k, z_k), dan je izrazom

gdje su F_x, F_y i F_z skalarne komponente sile.

SI jedinica za rad je džul (J); 1 J = 1 Nm = 1 kg m² s^-2. U atomskoj fizici obično se upotrebljava elektron-volt (eV).