KEMIJSKI RJEČNIK

hipsometrijska krivulja    →   hypsometric curve

Hipsometrijska krivulja (ili hipsografska krivulja) pokazuje koliki je udio pojedinih visina (na kopnu) i dubina (na moru) na Zemlji. Pojam potječe od grčke riječi hypsos što znači visina. Dio krivulje koji pokazuje presjek dna oceana ima posebno ime i naziva se batimetrijska krivulja.

Horizontalne isprekidane linije označavaju prosječnu visinu kontinenata (840 m nadmorske visine) i prosječnu dubinu oceana (3.800 metara ispod razine mora). Kad bi se sve kopno iznad morske razine (zeleno) nasulo u more oceani bi i dalje bili prosječno 3 km duboki.

krivulja brzine reakcije    →   reaction speed curve

Krivulja brzine reakcije grafički je prikaz promjene količine reaktanata u ovisnosti o vremenu.

krivulja topljivosti    →   solubility curve

Krivulja topljivosti je grafički prikaz promjene topljivosti u ovisnosti o temperaturi.

titracijska krivulja    →   titration curve

Titracijska krivulja je grafičko predstavljanje količine prisutne vrste u odnosu na volumen dodane otopine tijekom titriranja. Titracijska krivulja ima karakteristični sigmoidalni oblik u kojem točka infleksije na označava završnu točku titracije. Plava linija na slici predstavlja prvu derivaciju titracijske krivulje.

centripetalna sila    →   centripetal force

Centripetalna sila (centri + lat. petere - težiti) jest sila koja djeluje na neko tijelo da se kreće po zakrivljenoj stazi. Usmjerena je uvijek prema centru staze.

kritična točka    →   critical point

Kritična točka je točka na faznom dijagramu dvofaznog sustava u kojoj dvije faze imaju jednaka svojstva i zbog toga čine jednu fazu. U kritičnoj točki za tekuću i plinovitu fazu čiste tvari nestaje razlika između tekućine i plina i u njoj završava krivulja napona pare. Koordinate ove točke jesu kritična temperatura i kritični tlak. Iznad kritične temperature fluid se ne može ukapljiti.

meniskus    →   meniscus

Meniskus je zakivljenost površine tekućine uzrokovana površinskom napetošću. Kod očitavanja volumena volumetrijskog posuđa pogled uvijek mora biti u razini meniskusa.

potenciometrijska titracija    →   potentiometric titration

Potenciometrijska titracija je volumetrijska metoda kojom se mjeri potencijal između dvije elektrode (referentne i indikatorske elektrode) kao funkcija dodanog volumena reagensa. Temeljni princip potenciometrijske titracije je određivanje nepoznate koncentracije ispitivane otopine titracijom s nekom standardnom otopinom pri čemu skokovita (nagla) promjena potencijala indikatorske elektrode ukazuje i određuje završnu točku titracije.

Instrumentalno određivanje završne točke ima niz prednosti u odnosu na korištenje indikatora. Vizualno određivanje završne točke opterećeno je subjektivnim faktorima, a ne može se koristiti u mutnim i obojenim otopinama. Potenciometrijske metode određivanja završne točke mogu se primijeniti, ne samo za kiselo-bazne titracije već i kod taložnih, redoks i drugih titracija.

Titracijska krivulja ima karakterističan sigmoidalni oblik. Dio krivulje s maksimalnom promjenom potencijala je ekvivalentna točka titracije. Točku ekvivalencije možemo točnije odrediti iz diferencijalne krivulje ΔE/ΔV gdje maksimum krivulje određuje točku ekvivalencije.

standard    →   standard

Standardi su materijali koji sadrže točno poznatu koncentraciju analita. Služe za referentno određivanje nepoznate koncentracije ili kalibriranje analitičkih uređaja.

Točnost analitičkih mjerenja ovisi o tome koliko je rezultat blizu stvarnoj vrijednosti. Određivanje točnosti mjerenja obično zahtijeva kalibraciju analitičke metode s poznatim standardom. Ovo se često čini s nekoliko standarda različitih koncentracija nakon čega se pravi kalibracijska ili radna krivulja.

Koncentracija standardne otopine obično se određuje ili preciznim vaganjem potrebne količine čiste supstancije i otapanjem u točno poznatom volumenu (primarni standard) ili se vaganjem i otapanjem pripremi otopina približne koncentracije, a točna se koncentracija odredi titracijom s otopinom poznate koncentracije (sekundarni standard).

standardna devijacija    →   standard deviation

Standardna devijacija (σ) je statistički pojam koji označava mjeru raspršenosti podataka u skupu. Interpretira se kao prosječno odstupanje od prosjeka i to u apsolutnom iznosu.

Pretpostavimo da smo izvršili velik broj mjerenja neke veličine, koja su vrlo slična, kao što je, na primjer, promjer zrna graška u mahuni. Ako bi se grafički prikazao broj očitanja za svaki promjer, najvjerojatnije bi se dobila zvonolika krivulja, s vrlo malo očitanja velikih i malih zrna, a s većinom očitanja u blizini srednje vrijednosti. Oko dvije trećine mjerenja naći će se u intervalu koji "razapinje" standardna devijacija, mjera rasprostranjenosti.