KEMIJSKI RJEČNIK

raspadni niz    →   decay series

Raspadni niz jest niz raspadanja u kojima se radioaktivni element razlaže na različite elemente sve dok ne nastane jedan stabilan atom.

homologni niz    →   homologous series

Homologni niz je niz spojeva zajedničke opće formule u kojem se svaki član od idućeg razlikuje za istu skupinu, npr. metilensku skupinu (-CH₂-). Članovi homolognog niza zovu se homolozi.

Ravnolančani alkani primjer su homolognog niza opće formule C_nH_2n+2

radioaktivni niz    →   radioactive series

Radioaktivni niz je niz nuklida koji se formiraju sukcesivnim radioaktivnim raspadima dok ne nastane stabilan produkt raspada. Poznati primjer radioaktivnog niza jest raspad urana koji kroz seriju raspada dolazi do stabilnog olova.

Balmerova serija    →   Balmer series

Balmerova serija je emisijski spektar vodika koji nastaje skokom elektrona iz viših kvantnih stanja u drugo kvantno stanje.

elektrokemijski niz    →   electrochemical series

Elektrokemijski niz su kemijski elementi složeni po svom standardnom elektrodnom potencijalu. Dogovorno je uzeto da je potencijal standardne vodikove elektrode

jednak nuli pri svim temperaturama. Elektrodni potencijal po definiciji je redukcijski potencijal.

Što je negativniji standardni elektrodni potencijal, to je metal elektropozitivniji i može reducirati manje elektropozitivne elemente (elemente ispod sebe u elektrokemijskom nizu).

reaktivni niz    →   reactivity series

Reaktivni niz jest niz elemenata (obično metala) poredanih po stupnju svoje reaktivnosti, napravljen uspoređivanjem reakcija elementa s drugim tvarima npr. kiselinama i kiskom.

Lymanova serija    →   Lyman series

Lymanova serija je serija linija u spektru vodikova atoma koja nastaje skokom elektrona iz viših energijskih nivoa u normalno stanje s kvantnim brojem n = 1.

Paschenova serija    →   Paschen series

Paschenova serija jest serija linija u spektru vodikova atoma koja nastaje skokom elektrona iz viših energijskih nivoa u normalno stanje s kvantnim brojem n = 3.

elektron    →   electron

Elektroni su elementarne čestice s negativnim električnim nabojem od (1.602 189 2±0.000 004 6)×10^-19 C i 1/1837 mase protona, odnosno (9.109 534±0.000 047)×10^-31 kg.

Elektron je 1897. otkrio engleski fizičar J.J. Thompson (1856.-1940.). On je ustanovio da prilikom provođenja elektrike kroz veoma razrijeđene plinove u Crookesovoj cijevi nastaju nevidljive zrake koje se od katode šire u pravcu i pod čijim utjecajem mnoge tvari fluoresciraju. Te zrake, katodne zrake, sastoje se od negativno nabijenih čestica koje se mogu skrenuti djelovanjem električnog i magnetskog polja.

Elektroni u atomu smješteni su u sedam ljuski oko jezgre, a maksimalni broj elektrona u svakoj ljusci ograničen je fizikalnim zakonima (2n²). Vanjska ljuska nije uvijek popunjena: natrij ima dva elektrona u prvoj ljusci (2×1² = 2), osam u drugoj (2×2² = 8) i samo jedan u trećoj ljusci (2×3² = 18). Elektron iz vanjske ljuske može prijeći u nepopunjenu ljusku drugog elementa ostavljajući atom pozitivno nabijenim. Valentni elektroni su oni elektroni koji mogu biti zarobljeni od drugog atoma ili dijeljeni s drugim atomom.

Elektroni mogu biti izbačeni iz atoma toplinom, svjetlošću, električnom energijom ili bombardiranjem visokoenergetskim česticama. Slobodni elektroni koji se spontano emitiraju raspadom radioaktivnih jezgri nazivaju se β-česticama.

aktinoidi    →   actinides

Aktinoidi (aktinidi) su smješteni unutar 7. periode u 3. podljusci. Imaju nepopunjene niže f-podljuske te se stoga nazivaju unutrašnji prijelazni elementi ili f-elementima. U skupinu aktinoida spadaju elementi od rednog broja 90 do rednog broja 103, a često se u aktinoide svrstava i aktinij (Ac). U skupinu aktinoida spadaju: torij (Th), protaktinij (Pa), uranij (U), neptunij (Np), plutonij (Pu), amercij (Am), kurij (Cm), berkelij (Bk), kalifornij (Cf), einsteinij (Es), fermij (Fm), mendelevij (Md), nobelij (No) i lawrencij (Lr). Svi poznati izotopi ovih elemenata radioaktivni su. Samo se Th i U u prirodi javljaju u znatnijim količinama. Tragovi Pa, Np i Pu pronađeni su u uranijevim i torijevim rudama a veće količine dobivaju se iz nuklearnih reaktora.