KEMIJSKI RJEČNIK

molarna entalpija taljenja    →   molar enthalpy of melting

Molarna entalpija taljenja (Δ_s ^lH) promjena je entalpije pri taljenju podijeljena množinom čvrste tvari, a jednaka je dovedenoj energiji kad se taljenje odvija pri stalnom tlaku.

konstanta ravnoteže    →   equilibrium constant

Konstanta ravnoteže (K) prvi put se pojavljuje u zakonu o djelovanju masa koji su 1863. formulirali norveški kemičari C.M. Guldberg i P. Waage. Reverzibilna kemijska reakcija prikazana jednadžbom

u ravnoteži je onda kada je brzina napredne reakcije jednaka brzini povratne reakcije.

Konstanta ravnoteže definirana je odnosom ravnotežnih aktiviteta produkata i reaktanata

Kod praktičnih mjerenja često se aktiviteti zamjenjuju koncentracijama

Za reakcije u plinskoj fazi umjesto koncetracija upotrebljavaju se parcijalni tlakovi

Termodinamička konstanta K nema jedinicu, dok jedinica za K_p i K_c ovisi o broju molekula koje se pojavljuju u stehiometrijskoj jednadžbi (a, b, c i d).

Veličina konstante ravnoteže ovisi o temperaturi. Ako je napredna reakcija egzotermna, konstanta ravnoteže smanjuje se povećanjem temperature. Što je veća konstanta ravnoteže neke kemijske reakcije, to je ravnoteža više pomaknuta na stranu stvaranja produkata reakcije. Položaj uspostavljene ravnoteže može se mijenjati, ali ne i konstanta. Sustav u ravnoteži brani se od promjene tako da nastoji poništiti vanjski utjecaj (Le Chatelierov princip).

Konstanta ravnoteže kemijske reakcije izravno je proporcionalna promjeni standardne Gibbsove slobodne energije

Neelova temperatura    →   Neel temperature

Néelova temperatura (T_N) je kritična temperatura iznad koje antiferromagnetna tvar postane paramagnetična. Fenomen je tridesetih godina dvadesetog stoljeća pronašao francuski fizičar L.E.F. Néel (1904.-2000.).

normalno vrelište    →   normal boiling point

Normalno vrelište je temperatura pri kojoj je tlak pare tekućine 101 325 Pa.

osmometrija    →   osmometry

Osmometrija je način određivanja prosječne molekularne težine otopljene tvari mjerenjem osmotskog tlaka.

osmoza    →   osmosis

Osmoza je proces difuzije otapala kroz polupropusnu opnu iz otopine niže koncentracije u otopinu više koncentracije. Otapalo će putovati sve dok se koncentracije ne izjednače. Tlak koji se mora dovesti na koncentriraniju stranu da zaustavi tok otapala naziva se osmotski tlak.

feromagnetizam    →   ferromagnetism

Feromagnetčne tvari, unutar određenog temperaturnog područja, zadržavaju magnetska svojstva kada se ukloni vanjsko magnetno polje. Pri običnim temperaturama jedino su željezo, nikal, kobalt i njihove legure feromagnetični. Feromagnetizam nastaje zbog toga što feromagnetične tvari sadrže mala područja (domene) u kojima su magnetski momenti pojedinačnih atoma orijentirani u istom smjeru. U nemagnetiziranom komadu feromagnetičnog materijala magnetski momenti domena orijentirani su proizvoljno. Stavljanjem u magnetsko polje rezultirajući magnetski momenti pojedinih polja orijentiraju se u jednom smjeru, što dovodi do jakog magnetskog efekta. Uklanjanjem vanjskog magnetnog polja ovi materijali i dalje zadržavaju svoj magnetizam jer magnetski momenti pojedinih područja ostaju istosmjerno orijentirani. Povećanjem temperature iznad Curieove temperature (ili Curieove točke) feromagnetični materijali postaju paramagnetični.

fugacitet    →   fugacity

Fugacitet (f) je termodinamička funkcija koja se koristi umjesto parcijalnih tlakova kod reakcija u kojima sudjeluju realni plinovi. Za neku komponentu smjese definiran je kao

gdje je μ kemijski potencijal.

Fugacitet plinova jednak je tlaku koji bi plin imao da je idealan. Fugacitet tekućina i čvrstih tvari jednak je fugacitetu para s kojima su u ravnoteži. Aktivitet je odnos fugaciteta i fugaciteta standardnog stanja.

plin    →   gas

Plinovito agregatno stanje materije karakterizirano je činjenicom da plinovi ne posjeduju ni stalan oblik ni stalan volumen, već uvijek poprimaju oblik i volumen posude u kojoj se nalaze. Plinovi uvijek zauzimaju cijeli volumen posude neovisno o količini plina koji se u njoj nalazi.

paskal    →   pascal

Paskal (Pa) je izvedena SI jedinica tlaka. Definirana je tlakom što ga proizvodi jednoliko raspoređena sila jednog njutna koja okomito tlači ravnu plohu ploštine jednog četvornog metra (Pa = N/m²). Ime je dobila po francuskom matematičaru, fizičaru i filozofu Blaiseu Pascalu (1623.-1662.).