KEMIJSKI RJEČNIK

kiselo-bazna titracija    →   acid-base titration

Kiselo-bazna titracija analitička je tehnika koja se koristi kod volumetrijske analize gdje se kiselina poznate koncentracije koristi pri neutralizaciji lužine poznatog volumena, zatim se utrošeni volumen kiseline koristi da bi se odredila nepoznata koncentracija baze. Prilikom kiselo-bazne titracije koristi se kiselo-bazni indikator da bi se mogla odrediti završna točka titracije.

energija aktivacije    →   activation energy

Energija aktivacije ili energija aktiviranja reakcije (E_a) energija je koju je potrebno dovesti molekulama da međusobno reagiraju. Da bi molekule kemijski reagirale, moraju se sudariti, ali međusobno mogu reagirati samo one molekule koje imaju veću energiju od energije aktiviranja. U kemijskoj kinetici energija aktivacije je visina potencijalne barijere koja odvaja produkte od reaktanata. Što je energija aktivacije veća, to manji broj molekula može prijeći vrh energetske barijere i reakcija je sporija.

aktivno mjesto    →   active site

Aktivno mjesto je džep, odnosno udubina na enzimskoj molekuli koja odgovara molekuli reaktanta kao ruka rukavici. Aktivno mjesto smanjuje energiju aktivacije dotične reakcije.

ebulioskopska konstanta    →   ebullioscopic constant

Ebulioskopska konstanta (E_b) ili molalno povišenje vrelišta jest povišenje vrelišta određenog otapala kada je u 1 kg tog otapala otopljen 1 mol neke tvari. Povišenje vrelišta razmjerno je molalitetu otopljene tvari

jednadžba stanja    →   equation of state

Jednadžba stanja funkcionalna je povezanost tlaka, volumena i termodinamičke temperature. Za idealne plinove vrijedi jednadžba:

gdje je p tlak, V molarni volumen, T temperatura a R opća plinska konstanta s vrijednošću 8.314 JK^-1mol^-1.

Faradayeva konstanta    →   Faraday constant

Faradayeva konstanta (F) električni je naboj jednog mola jednostruko nabijenih pozitivnih iona.

gdje je N_A Avogadrova konstanta (6.022×10²³ mol^-1) a e naboj elektrona (1.602×10^-19 C).

aktivitet    →   activity

Aktivitet (a) je djelotvorna koncentracija neke tvari u otopinama elektrolita. U idealnoj otopini na čestice otopljene tvari djeluju samo molekule otapala, dok kod realnih otopina privlačne sile između iona u otopini rastu s povećanjem naboja iona i povećanjem njihove koncentracije, čime se smanjuje efektivna koncentracija iona u otopini. Aktivitet je jednak umnošku koeficijenta aktiviteta (f) i koncentracije (c)

Relativni aktivitet govori nam koliko je puta neka otopina aktivnija od istovrsne referentne otopine. Za standardno referentno stanje uzima se otopina tvari pri beskonačnom razrjeđenju kada je koeficijent aktiviteta jednak jedinici.

Aktivitet i koeficijent aktiviteta bezdimenzijske su veličine. Aktivitet je jednak koncentraciji tek u vrlo razrijeđenim otopinama. Za čvrste tvari uzima se da je aktivitet jednak jedinici.

koeficijent aktiviteta    →   activity coefficient

Koeficijent aktiviteta (γ ili f) pokazuje odstupanje otopine od idealnog ponašanja. Koeficijent aktiviteta nekog iona opada s porastom koncentracije i naboja svih prisutnih iona u otopini. Tek kod vrlo razrijeđenih otopina koeficijent aktiviteta približava se jedinici. U jako razrijeđenim otopinama, kod kojih je m manje od 0.01, za približno određivanje koeficijenta aktiviteta može se upotrijebiti Debye-Huckelov granični zakon

gdje je γ_i = koeficijent aktiviteta vrste i, z = naboj iona a μ = ionska jakost otopine.

Koeficijent aktiviteta neelektrolita, odnosno neutralnih molekula jednak je jedinici.

reakcije aciliranja    →   acylaction reaction

Rekcije aciliranja uključuju uvođenje acilne grupe (RCO-) u spoj. Alkilni halid reagira s alkoholom ili anhdridom karboksilne kiseline, npr.

Uvođenje acetilne grupe (CH₃CO-) jest acetilacija, proces koji se koristi za zaštitu -OH grupe u organskoj sintezi.

reakcije adicije    →   addition reactions

Reakcije adicije obično se pojavljuju kod nezasićenih spojeva i uključuju adiciju jedne molekule (reaktanta) preko nezasićene veze (npr. dvostruka ili trostruka veza) na drugu molekule (supstrata) čime se dobije jedinstven produkt koji je formiran kombinacijom obadviju reagirajućih molekula.

Npr. adicija broma preko dvostruke veze etena u reakciji adicije da nastane dibrometan.