KEMIJSKI RJEČNIK

brom    →   bromine

Brom je 1826. godine otkrio Antoine J. Balard (Francuska). Ime mu dolazi od grčke riječi bromos što znači smrad. To je tamno crvena do smeđa tekućina s zagušljivim, nadražujućim parama. Podržava gorenje i jaki je oksidans. Dobro se otapa u vodi stvarajući bromnu vodu. U prirodi se nalazi skoro isključivo kao bromid. Bromne pare su otrovne. Na koži izaziva teške rane koje teško zacjeljuju. Brom se u prirodi nalazi u redovito zajedno s klorom ako natrij bromid NaBr) i magnezij bromid (MgBr₂). Dobiva se uvođenjem elementarnog klora u vodenu otopinu bromnih soli. Upotrebljava se u organskoj sintetskoj industriji i za izradu fotografskih emulzija.

cerij    →   cerium

Cerij je 1814. godine otkrio Martin Heinrich Klaproth (Njemačka) te istovremeno Jöns Jacob Berzelius (Švedska) i Wilhelm von Hisinger (Njemačka). Ime je dobio po asteroidu Ceresu otkrivenom dvije godine prije elementa. To je sivi metal koji potamni stajanjem na zraku. Lako s otapa u vodi i kiselinama. Zapali se na zraku kada se zagrije i izgara do CeO₂. Cerij je jaki reducens. Glavni izvor lakih lantanoida je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Svojstva su mu slična ostalim lantanoidima i od njih se odvaja ionizmjenjivačkim smolama. Koristi se za izradu piroforne legure od koje se rade kremenčići za upaljače. Koristi se kod izrade studijskih reflektora i projektora a oksid se koristi za poliranje stakla.

formula kemijskog spoja    →   chemical compound formula

Kemijske elemente prikazujemo njihovim simbolima, a kemijske spojeve skupom simbola onih elemenata koji tvore dotični spoj. Taj skup simbola, koji prikazuje koji su atomi i u kojem brojčanom odnosu spojeni u kemijskom spoju, nazivamo formulom kemijskog spoja.

U formuli nam kemijski simbol kazuje koji je element prisutan u spoju, a njegov indeks nam kaže koliko ima atoma tog elementa u spoju. Iz formule sumporne kiseline H₂SO₄ vidimo da se molekula sulfatne kiseline sastoji od dva atoma vodika, jednog atoma sumpora i četiri atoma kisika.

klorofil    →   chlorophyll

Klorofil je zeleni pigment prisutan u većini biljaka i cijanobakterija i ključni je element u pretvaranju svjetlosne energije u kemijsku kod fotosinteze. Molekule klorofila apsorbiraju svjetlost i to najjače u crvenom i plavom dijelu spektra, dok se zelena svjetlost reflektira dajući bilju karakterističnu boju.

energija ionizacije    →   ionisation energy

Energija ionizacije jest energija potrebna da se elektron ukloni iz atoma. Energija ionizacije najmanja je za prvi elektron i za svaki idući raste jer se elektron sada uklanja s pozitivno nabijenog, a ne neutralnog atoma. Energija ionizacije opada u istoj skupini periodnog sustava s porastom atomskog broja elementa, a u istoj periodi raste s porastom atomskog broja.

izoton    →   isotone

Izotoni su nuklidi koji sadrže isti broj neutrona, a različit broj protona. Pripadaju različitim kemijskim elementima.

izotopni omjer    →   isotope proportion

Izotopni omjer je omjer broja atoma svakog izotopa u uzorku jednog elementa. Koristi se relativnim masama izotopa za izračunavanje relativne mase atoma jednog elementa.

kontrakcija lantanoida    →   lanthanides contraction

Kontrakcija lantanoida je smanjenje metalnih i ionskih radijusa od lantana do lutecija, a uzrokovana je porastom naboja jezgre unutar iste ljuske. Elementi koji u periodnom sustavu dolaze poslije lantanoida imaju, zbog kontrakcije lantanoida, manji radijus nego što bi ga po svom položaju u periodnom sustavu morali imati.

kontrolna šipka    →   control rod

Kontrolne šipke su šipke koje se nalaze u nuklearnom reaktoru, a napravljene su od materijala koji apsorbiraju neutrone (kadmija, hafnija, bora, itd.). Kontrolnim šipkama regulira se razina snage reaktora.

bakar    →   copper

Bakar je poznat od davnih vremena (~5000. godine prije Krista). Ime mu dolazi od latinske riječi za otok Cipar - Cyprium. To je svijetlo crvenkasti, sjajni metal. Relativno je mekan, ali žilav i savitljiv. Dobro vodi toplinu i električnu struju. Na zraku je stabilan, ali dužim stajanjem dobije zelenu patinu. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. U prisutnosti kisika iz zraka otopit će se i u razrijeđenoj sulfatnoj kiselini i koncentriranoj kloridnoj kiselini. Bakar se u prirodi nalazi i elementaran, ali se pretežno javlja kao halkopirit (Cu₂S·Fe₂S₃), halkozin (Cu₂S), kovelin (CuS), kuprit (Cu₂O), malahit (CuCO₃·Cu(OH)₂), azurit (2CuCO₃·Cu(OH)₂) i bornit (Cu₅FeS₄). Oko pola proizvodnje bakra upotrebljava se za izradu vodiča električne struje. Zbog dobre toplinske vodljivosti od njega se izrađuju kotlovi, grijači i razni izmjenjivači topline. Važno područje primjene bakra je dobivanje legura, u prvom redu mjedi ili mesinga (Cu-Zn-legura) i bronce (Cu-Sn-legura).