KEMIJSKI RJEČNIK

difuzija    →   diffusion

Difuzija je spontano miješanje dviju ili više tvari kroz njihovu dodirnu površinu ili propusnu membranu. Čestice (atomi, molekule, ioni itd.) putuju iz područja više u područje niže koncentracije. Difuzija se najbrže odvija u plinovima, sporije u tekućinama a najsporije u čvrstim tijelima. Difuzija je jedan od mehanizama (uz konvekciju i migraciju) odgovoran za transport mase u otopini. Teoretska osnova difuzije dana je Fickovim zakonom.

eutektik    →   eutectic

Eutektik je kruta otopina sastavljena od dviju ili više tvari koja ima niže talište od svake čiste komponente ili bilo koje njihove smjese.

Eutektička točka je najniža temperatura na kojoj eutektička smjesa može postojati u tekućoj fazi, i u njoj je jednak sastav tekuće i krute faze.

ekstenzivno svojstvo    →   extensive property

Ekstenzivna svojstva su svojstva koja se mijenjaju promjenom količine tvari, npr. masa, volumen, dužina, naboj.

fermentacija    →   fermentation

Fermentacija (vrenje) je skup biokemijskih reakcija koje dovode do pucanja složenih organskih molekula u jednostavnije tvari. (npr. raspad šećera u alkohol i CO₂). Fermentaciju kataliziraju enzimi.

dipolni moment    →   dipole moment

Električni dipolni moment (μ) jednak je umnošku naboja i razmaka između težišta naboja. SI jedinica za dipolni moment jest kulon metar (C m) dok se u literaturi često može naći i jedinica debye (D). U diatomnoj molekuli, kao što je HCl, dipolni moment je mjera polarnosti veze. U poliatomnim molekulama dipolni moment je vektorska suma dipolnih momenata svake pojedine veze u molekuli. U simetričnih molekula, kao što je tetrafluorometan (CF₄) ne postoji ukupni dipolni moment iako su pojedinačne C-F veze polarne. Mjerenjem dielektrične konstante može se odrediti tzv. dipolni moment molekula pojedinih tvari koji je to veći što su veći naboji polova i što su polovi udaljeniji.

destilacija    →   distillation

Destilacija je postupak koji služi za odjeljivanje ili prečišćavanje komponenti iz njihovih smjesa. Tekućina se zagrijava na temperaturu vrenja a nastale se pare kondenziraju i prikupljaju (destilat). U parnoj fazi ima više lakše hlapljive komponente nego u tekućoj fazi, u kojoj raste sadržaj komponente s višim vrelištem. Parcijalni tlak pojedine komponente ovisi o koncentraciji te komponente u smjesi i definiran je Raoultovim zakonom. Za odvajanje tekućina bliskog vrelišta provodimo frakcijsku destilaciju U tvari osjetljivih na povišenu temperaturu upotrebljava se vakuumska destilacija (sniženjem tlaka snižava se vrelište smjese).

destilirana voda    →   distilled water

Destilirana voda (lat. destillare - kapati) dobiva se kondenzacijom vodene pare tako da ne sadrži otopljenih čvrstih tvari. Upotrebljava se kao otapalo u farmaciji i kemiji. Destilirana voda u ravnoteži je s ugljikovim dioksidom iz zraka i ima vodljivost oko 0.8×10^-6 S cm^-1. Ponovljenom destilacijom u vakuukmu može se postići vodljivost od 0.043×10^-6 S cm^-1 pri 18 °C. Ova granična vodljivost uzrokovana je ionizacijom vode

disprozij    →   dysprosium

Disprozij je 1886. godine otkrio Paul Emile Lecoq de Boisbaudran (Francuska). Ime mu dolazi od grčke riječi dysprositos što znači teško se dobiva. To je srebrni, metal dovoljno mekan da se može rezati nožem. Na sobnoj temperaturi ne reagira s kisikom iz zraka. Burno reagira s vodom, topljiv u kiselinama. Metal se zapali na zraku ako se zagrije. Dobar je apsorber neutrona. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu fosfora u katodnim cijevima TV-prijemnika u boji, a u spojevima s kadmijem kao izvor infracrvenog zračenja.

Fermijev nivo    →   Fermi level

Fermijev nivo je najviši popunjeni energijski nivo u čvrstim tvarima pri temperaturi apsolutne nule. Kod vodiča fermijev nivo leži u vodljivoj vrpci, kod izolatora u valentnoj vrpci a kod poluvodiča pada u prostor između vodljive i valentne vrpce. Ime je dobio u čast talijanskog fizičara Enrica Fermija (1901. - 1954.).

Fickov zakon    →   Fick’s law

Fickov zakon kaže da je tok difundirajuće tvari J proporcionalan koncentracijskom gradijentu

gdje je D koeficijent difuzije.