KEMIJSKI RJEČNIK

perioda    →   period

Svojstva elemenata periodična su funkcija njihovog rastućeg atomskog broja. Elementi su stoga svrstani u sedam horizontalnih redova koje nazivamo periodama. Svaka perioda počinje vodikom ili alkalijskim elementom a završava plemenitim plinom.

periodni sustav elemenata    →   periodic table of the elements

Periodni sustav elemenata jest tablica u kojoj su svi elementi složeni na temelju fizičkih i kemijskih svojstava. Elementi su svrstani u 18 vertikalnih skupina i 7 horizontalnih perioda. Svaka skupina (kolona tablice) sadrži elemente koji imaju slična svojstva. Broj koji određuje položaj elementa u periodnom sustavu, odnosno vrstu atoma, naziva se redni ili atomski broj. Svojstva elemenata periodična su funkcija njihovog rastućeg atomskog broja. Originalna tablica, koju je predstavio 1869. ruski kemičar D. I. Mendeljejev (1834.-1907.), bila je složena po rastućim atomskim masama (uz neke iznimke).

polimer    →   polymer

Polimer je tvar sastavljena od molekula visoke relativne molekularne mase čija se struktura sastoji od višestruko ponavljanih jedinica niske relativne molekularne mase (monomera). Broj monomera je velik i često nije točno poznat. Jedna molekula polimera naziva se makromolekula. Polistiren je lagani i čvrsti materijal dobiven polimerizacijom stirena (vinil benzena).

polimorfija    →   polymorphism

Polimorfija je pojavljivanje čvrste tvari u više inačica s različitim kristalnim strukturama. Različiti polimorfi imaju različite rasporede atoma unutar jedinične ćelije i imaju različita fizikalna svojstva. Prema broju polimorfa razlikujemo dimorfiju, trimorfiju itd. Kalcijev karbonat je dimorfan jer kristalizira heksagonski kao kalcit i rompski kao aragonit. Prevladavajuća kristalna struktura ovisi o temperaturi i tlaku.

Željezo je metal s polimorfnom strukturom. Svaka struktura je stabilna u određenom rasponu temperatura, na primjer, do temperature 912 °C željezo ima bcc kristalnu strukturu (α-željezo ili ferit). U temperaturnom području između 912 C i 1 394 °C kristalizira u fcc kristalnoj rešetki (γ-željezo ili austenit), a pri temperaturi 1 394 °C ponovo dolazi do polimorfne promjene iz fcc u bcc kristalnu strukturu (δ-željezo) koju zadržava do tališta.

Polimorfiju među elementima nazivamo alotropija.

polisaharid    →   polysaccharide

Polisaharidi su spojevi koji se sastoje od velikog broja jednostavnih šećera (monosaharida) povezanih glikozidnom vezom. Polisaharidi sastavljeni samo od jedne vrste monosaharida nazivaju se homopolisaharidi a oni od više različitih vrsta heteropolisaharidi. Polisaharidi su često vrlo razgranate molekule s molekularnom masom od nekoliko milijuna. Kako imaju samo jednu slobodnu poluacetalnu skupinu na kraju dugog lanca polisaharidi ne pokazuju primjetnu reakciju na aldehide niti mutarotaciju. Najvažniji su predstavnici celuloza, škrob i glikogen.

proton    →   proton

Protoni su sastavni dijelovi atomske jezgre i o njihovom broju ovisi naboj jezgre. Redni broj elementa jednak je broju protona. Masa protona (m_p) iznosi 1.672×10^-27 kg, a naboj je +1 e.

Godine 1886. njemački fizičar Eugene Goldstein (1850.-1930.) primijetio je da u modificiranoj Crookesovoj cijevi sa šupljom katodom nastaju zrake koje se šire od anode (pozitivnog pola) i prolaze kroz katodu. Te pozitivne čestice Rutherford je nazvao protonima.

zasićena masna kiselina    →   saturated fatty acid

Zasićene masne kiseline su kiseline koje imaju maksimalni broj vodikovih atoma vezan za ugljikovodični lanac (nemaju dvostrukih veza između ugljikovih atoma). Najvažnije od njih su:

salinitet    →   salinity

Salinitet (S) je mjera za količinu otopljenih soli u morskoj vodi. Salinitet je definiran kao ukupna količina otopljenih soli u morskoj vodi u promilima, ‰, (djelovima na tisuću) kada se svi karbonati pretvore u okside, bromidi i jodidi u kloride i kada se sve organske tvari kompletno oksidiraju.

Klorinitet je najstarija metoda za mjerenje saliniteta koja, temeljem ideje o stalnom omjeru otopljenih komponenti morske vode, pruža uvid u ukupnu količinu otopljenih soli u morskoj vodi mjerenjem koncentracije halida (klorida, bromida i jodida). Odnos između kloriniteta (Cl) i saliniteta dan u Knudsenovim tablicama jest

Ova formula koristila se do 1962., kada je JPOTS (Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

U međuvremenu, razvoj uređaja za mjerenje električne vodljivosti doveo je do brze, jeftine i precizne metode za određivanja slanosti morske vode. Uveden je Praktični salinitet (S_P) kao zamjena za salinitet dobiven mjerenjem kloriniteta. Skala praktičnog saliniteta (Practical Salinity Scale 1978, PSS-78) definirana je preko K₁₅, odnosno odnosa električne vodljivosti uzorka mora pri t₆₈ = 15 °C i tlaku od jedne standardne atmosfere i otopine kalijevog klorida (KCl) u kojoj je maseni udio KCl točno 0.0324356 (32.4356 g KCl otopljeno je u 1 kg otopine) pri istom tlaku i temperaturi.

Praktični salinitet je bezdimenzijska veličina iako mu ponekad (pogrešno) pripisuju jedinicu "psu". U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i ‰ sinonimi.

Prosječni salinitet morske vode je 35 ‰, što je oko 35 g soli otopljeno u 1 kg morske vode.

značajne znamenke    →   significant figures

Mjerenja nikad nisu beskrajno točna i mora se procijeniti mjera njihove neizvjesnosti. U nekom podatku mjerenja sve sigurne i prva nesigurna znamenka značajne su.

Pravila za određivanje značajnih znamenki jesu:

1. Sve nule na početku broja zanemaruju se
2. Sve nule na kraju broja zanemaruju se osim ako nisu iza decimalnog zareza
3. Sve ostale znamenke, uključujući nulu između brojaka koje nisu nule, značajne su

Tako npr. broj

Rezultat treba imati samo značajne znamenke.

Prilikom zbrajanja i oduzimanja rezultat može imati onoliko znamenki iza decimalnog zareza koliko ih ima podatak s najmanjim brojem decimala (s najvećom apsolutnom pogreškom).

U množenju i dijeljenju rezultat treba imati onoliko značajnih znamenki koliko ih ima podatak s najmanjim brojem značajnih znamenki (s najvećom relativnom pogreškom). Ovo pravilo valja primijeniti s oprezom.

U logaritmu broja zadrži se onoliko znamenki desno od decimalnog zareza koliko je značajnih znamenki u izvornom broju

U antilogaritmu broja zadrži se onoliko znamenki koliko je znamenki desno od decimalnog zareza u izvornom broju.

konstanta produkta topljivosti    →   solubility product constant

Konstanta produkta topljivosti (K_sp ili K_pt) umnožak je ravnotežnih koncentracija (točnije aktiviteta) iona taloga podignutih na potenciju svog stehiometrijskog faktora u ravnotežnoj jednadžbi. Za bilo koji spoj opće formule A_aB_b

konstanta produkta topljivosti iznosi

Što je manja vrijednost konstante produkta topljivosti, to je manja topljivost tvari.